облепля́ть(ся)
verbo
облепи́тЬ(ся)
verbo
облепи́тЬ(ся)
permalink
облека́ться (v)
облениваться (vi)
облепи́ться (v)
облепи́ха (s. femm.)
облеплять (vi)
облепля́ть(ся) (v)
облета́ть 1 (v)
облета́ть 2 (v)
облета́ться (v)
облете́лый (agg.)
облева́ть (v)
облева́ться (v)
облеза́ть (v)
облёт (s. masch.)
облысе́ние (s. n.)
облысе́ть (v)
облюбо́вывать (v)
облы́жно (avv.)
I nostri siti
- Dizionario italiano
- Grammatica italiana
- Verbi Italiani
- Dizionario latino
- Dizionario greco antico
- Dizionario francese
- Dizionario inglese
- Dizionario tedesco
- Dizionario spagnolo
- Dizionario greco moderno
- Dizionario piemontese
En français
In english
In Deutsch
En español
Em portugues
По русски
Στα ελληνικά
Ën piemontèis
Le nostre applicazioni mobili
Android

